Crveni lav – otrovna riba koja nema prirodne protivnike – MAGAZIN
ZANIMLJIVOSTI 

Crveni lav – otrovna riba koja nema prirodne protivnike

Crveni lav (Pterois volitans) je otrovna koralna vrsta ribe iz porodice Scorpaenidae, reda Scorpaeniformes. Ova riba se izvorno nalazi u indo-pacifičkom regionu…

 

Ali postala invazivni (napadni) esktremni problem u Karipskom moru, kao i duž istočne obale Sjedinjenih Država kao i istočnog Sredozemlja.

Obilje boja podseća na raskoš rajske ptice, sam oblik na neku praribu. Čovek se naježi pri samoj pomisli da dodirne to stvorenje.

I oni koji je prvi put susretnu ili vide, instinktivno osećaju da od nje preti samo opasnost.

Biolozi, koji je nazivaju Pterois Volitans, smatraju je najlepšim, ali i najopasnijim članom životinjskog carstva.

Može da naraste do 47 cm dužine a živeti mogu i do 10 godina

lionfish (Pterois volitans/miles) - Species Profile

Crveni lav (Pterois volitans) se razmnožavaju mesečno i sposobni su da se veoma brzo šire u fazi larve na gotovo sve podmorske “regije” planete Zemlje.

I oni najiskusniji ronioci tropskih koralnih mora zaziru od ove ribe. A nije ni čudo, jer je njen odbrambeno – napadački sistem višestruk.

Pre svega, tu su otrovne bodlje na leđima i stomaku koje koristi kao izuzetno smrtonosno oružje.

Napad je najbolje odbrana! To je jasno i ovoj ribi, jer čim joj se neko približi na opasnu blizinu, ona ga napada raširenim bodljama.

Bodlje su dugačke i tvrde, povezane sa mrežastim tkivom koje je puno otrovnih žlezda : kad se bodlja zabode u žrtvu, ona izvlači iz žlezde otrov i ubrizgava ga u telo žrtve.

Međutim, ubod obično nije poguban za ljude. Ozleđeni ljudi će doživeti ekstremne bolove i moguće glavobolje, povraćanje i otežano disanje.

Uobičajeni tretman uboda riba Pterois volitans je natapanje ubodenih područja u vruću vodu, jer vrlo mali broj bolnica sprovodi neke specifične medicinske tretmane.

Pterois volitans - Monaco Nature Encyclopedia

I sama raskoš boja je efikasno oružje, naročito protiv malih riba, kojima se i hrani.

Male ribe, iritirane bojama, padaju u zamku raširenih peraja i bodlji, kojom ih Pterois Volitans sabije uz stenu i jednostavno usisava svojim elastičnim ustima.

Oblik tela se optički topi u raskoši boja i za žrtve prosto postaje gotovo nevidljiv.

Međutim, za veće grabljivice te boje su signal opasnosti, pa je izbegavaju. Pterois Volitans je teško izazvati na dvoboj.

I ratoborni protivnici ostaju puni respekta na sigurnom odstojanju.

Tako da u suštini ove ribe nemaju prirodnog protivinika.

Zanimljivosti dana

Related posts